Arhiva sentenci
21.02.2012
CETERUM CENSEO CARTHAGINEM DELENDAM ESSE – Uostalom, smatram da Kartaginu treba razoriti. Zarobljenom Rimskom činovniku Hanibal daruje život ako ovaj obeća da će u Senatu govoriti u korist Kartagine a ovaj obećava da će se vratiti ukoliko ne uspe da ubedi svoje Rimljane da ne unište Kartaginu. Rimljanin prihvata i zaklinje se u čast i život da će ispuniti zavet. Odlazi u Rim i u Senatu na kraju govora, inače potpuno protiv Kartagine, kaže gore citirano. Potom se vraća kod Kartaginjana kako bi sačuvao čast i govori im evo vam moj život, njega sam založio i njega mi možete uzeti ali čast ne. Naravoučenije - nekada je reč kao i čast značila mnogo više nego danas!
20.02.2012
DO UT DES – Čini dobro i dobrom se nadaj
14.02.2012
CORPUS DELICTI – Dokaz / telo delikta.
13.02.2012
ADIATUR ET ALTERA PARS – Neka se sasluša i druga (protivnička) strana. Osnov pravičnosti u svakom postupku je da se saslušaju svi koji imaju neki interes pa i strana koja se protivi nečemu ili nekome.
10.02.2012
NEGOTIORUM GESTIO UTILIS – Korisno nezvano vršenje tuđih poslova.
09.02.2012
PACTUM DE NON PETENDO – Obećanje poverioca da neće tužiti dužnika.
08.02.2012
BONA FIDES – Dobra vera. U najboljoj nameri. U poštenoj nameri.
07.02.2012
PARS PRO TOTO – Deo za celinu.
06.02.2012
FAMA EST – Glas je. Priča se.
03.02.2012
REPETITIO EST MATER STUDIORUM – Ponavljanje je majka znanja.
02.02.2012
MEMORIA MINUITUR NISI EAM EXERCEAS – Pamćenje slabi ako ga ne vežbaš.
01.02.2012
NEGOTIORUM GESTIO UTILIS – Korisno nezvano vršenje tuđih poslova.
31.01.2012
EX MINIMUS SEMINIBUS NASCUNTUR INGENTIA – Iz najsitnijeg semena niču krupne stvari.
30.01.2012
QUI FACIT PER ALIUM, FACIT PER SE – “U ime i za račun vlastodavca”
27.01.2012
TARDE (SERO) VENIENTIBUS OSSA – Onima koji kasne, ostaju kosti
26.01.2012
CUIUSVIS HOMINIS EST ERRARE, NULLIUS NISI INSIPIENTIS PERSEVERARE IN ERRORE – Svako greši,ali samo ludak istrajava u grešci.
25.01.2012
AEQUAM MEMENTO REBUS IN ARDUIS SERVARE MENTEM – U nevolji sačuvaj smirenost.
24.01.2012
UT AMERIS, AMA! – Da bi bio ljubljen, ljubi! Voli da bi bio voljen. Ne očekuj ono što sam ne nudiš.
23.01.2012
CONDICTIO OB CAUSAM FUTURAM – Tužba s obzirom na osnov koji se nije ostvario.
20.01.2012
AD NOTAM – Na znanje. Do znanja.
19.01.2012
PACTUM DE CEDENDO – Ugovor o ustupanju potraživanja (cesija).
18.01.2012
CASUS SENTIT DOMINO (SEC. GAIUS – D. 13, 6, 18, PR.) – Slučaj pogađa vlasnika („slučaj škodi onom koga zgodi“). Šteta koja se desi na predmetu pogađa vlasnika stvari a ne npr. zakupca i sl.
17.01.2012
BIS DAT, QUI CITO DAT – Dvostruko daje ko brzo daje. Brza pomoć, dvostruka pomoć.
16.01.2012
UT DESINT VIRES, TAMEN EST LAUDANDA VOLUNTAS – Pa makar nedostaje snaga, ipak treba pohvaliti volju.
13.01.2012
SUMMA CUM LAUDE – S najvećom pohvalom.
12.01.2012
VARIETAS DELECTAT – Raznolikost veseli.
11.01.2012
VIRIBUS UNITIS – Združenim (zajedničkim) snagama
10.01.2012
ERRANDO DISCIMUS – Na greškama se uči.
09.01.2012
VIS VITALIS – Životna snaga.
06.01.2012
NEGOTIORUM GESTIO NECESSARIA – Nužno nezvano vršenje tuđih poslova.
05.01.2012
AMOR OMNIA VINCIT – Ljubav pobeđuje sve.
04.01.2012
NEGOTIORUM GESTIO UTILIS – Korisno nezvano vršenje tuđih poslova.
30.12.2011
ALTERIUS MORA ALTERI NON NOCET (Marcianus – D. 22, 1, 32, 4) – Docnja jednog ne škodi drugome (kada se radi o deljivoj obligaciji)...
29.12.2011
DIES INTERPELLAT PRO HOMINE – Rok opominje umesto čoveka. Ako je vreme ispunjenja obaveze određeno, poverilac nije dužan da opominje dužnika na rok već on sam treba o tome da vodi računa.
28.12.2011
DIES INTERPELLAT PRO HOMINE – Rok opominje umesto čoveka. Ako je vreme ispunjenja obaveze određeno, poverilac nije dužan da opominje dužnika na rok već on sam treba o tome da vodi računa.
27.12.2011
DATIO SOLVENDI CAUSA – Davanje radi ispunjenja
26.12.2011
RES CRESCIT VEL PERIT DOMINO – (Sec. Paulus – D. 50, 17, 10) – Stvar se uvećava ili propada vlasniku. Vlasnikove su i koristi i štete od stvari.
23.12.2011
IURE NATURAE AEQUM EST NEMINEM CUM ALTERIUS DETRIMENTO ET INIURIA FIERI LOCUPLETIOREM – Opšti je princip pravičnosti da se niko ne obogati čineći drugome štetu i nepravdu
22.12.2011
CULPA IN ELIGENDO – Krivica zbog pogrešnog izbora.
21.12.2011
IN DUBIO CONTRA STIPULATOREM – U sumnji, ugovor treba tumačiti na štetu onog ko ga je sastavio (ugovori po pristupu)
20.12.2011
NEMO AUDITUR PROPRIAM TURPITUDINEM ALLEGANS (Sec. C. J. 2, 4, 30) – Ne treba slušati onog ko se poziva na svoju sramotu.
19.12.2011
NEGOTIORUM GESTIO – Nezvano vršenje tuđih poslova.
16.12.2011
CULPA IN ELIGENDO – Krivica zbog pogrešnog izbora.
15.12.2011
CONDICTIO SINE CAUSA – neosnovano obogaćenje
14.12.2011
CASUS MIXTUS – Mešovit slučaj
13.12.2011
DILLIGENTIA QUAM IN SUIS – Pažnja koja se poklanja svojim stvarima.
12.12.2011
DAMNUM EMERGENS – Stvarna šteta.
09.12.2011
QUOD NULLUM EST, NULLUM PRODUCIT EFFECTUM – Što je ništavo, ne proizvodi nikakve posledice
08.12.2011
SOLUS CONSENSUS OBLIGAT – Sporazum sam po sebi obavezuje.
07.12.2011
PER ASPERA AD ASTRA! – Kroz trnje do zvezda. Trnovit je put do uspeha ali ga ipak treba proći.
06.12.2011
UNA RES EST IN OBLIGATIONE, DUAE SUNT IN SOLUTIONE – Jedna stvar se duguje, a sa dve se obaveza može ispuniti (facultas alternativa)..
PLURES RES SUNT IN OBLIGATIONE, SED UNA RES EST IN SOLUTIONE – Više se stvari duguje, a jednom se obaveza može izvršiti.
05.12.2011
QUOD EST IN ACTIS NON EST IN MUNDO – Ono što je (samo) u spisima, to ne postoji; pismeno preduzete radnje (koje nisu i usmeno iznesene u postupku pred sudom) bez pravnog su značaja.
02.12.2011
LEGE ARTIS – Po pravilima struke.
01.12.2011
QUIS? QUID? UBI? QUIBUS AUXILIIS? CUR? QUOMODO? QUANDO? – Zlatna pitanja od kojih treba poći u rasvetljavanju zločina : Ko? Šta? Gde? Čime? Zašto? Kako? Kada? Ovakav pristup je zadržan i do danas jer odgovaranjem na ova pitanja dolazi se do rasvetljavanja zločina.
30.11.2011
SUMMUM IUS, SUMMA INIURIA – Najveće pravo (zna često biti) najveća nepravda. Može biti zapisano kao “pravo” ono što je u očima ljudi i objektivno najveća nepravda. Vlast donosi “pravo” čak i kada je to nepravo!
29.11.2011
SI FUERIS ROMAE, ROMANO VIVITO MORE, SI FUERIS ALIBI, VIVITO SICUT IBI – Budeš li u Rimu, živi na rimski način, budeš li drugde, živi kako se živi tamo. Osnovno pravilo opstanka je prilagođavanje sredini u kojoj se nalaziš.
28.11.2011
SAEPE FIT UT ALIORUM VITIA FACILIUS VIDEAMUS QUAM PROPRIA – Često se događa da tuđe mane lakše vidimo nego svoje.
25.11.2011
VIDEANT CONSULES, NE QUID DETRIMENTI RES PUBLICA CAPIAT! – Neka se konzuli pobrinu da država ne pretrpi kakvu štetu.
24.11.2011
VIM VI REPELLERE LICET – Dopušteno je silu odbiti silom. Ako si napadnut (bez osnova i bez zakona) imaš pravo da se braniš. Preteča instituta nužna odbrana.
23.11.2011
FRAUS OMNIA CORRUMPIT – Prevara sve kvari. Onaj ko prevari drugog gubi sve dobrobiti iz tog posla. Onaj ko prevari nema osnova za bilo kakvu korist od druge strane i čak joj duguje i štetu.
22.11.2011
IURA PARIA DEBENT ESSE EORUM INTER SE QUI SUNT CIVES IN EADEM RES PUBLICA – Svi građani iste države treba da imaju jednaka prava.
21.11.2011
VOX POPULI, VOX DEI – Glas naroda, glas Boga. Osnovni postulat demokratskog razmišljanja koji većini daje legitimitet.
18.11.2011
UTILE PER INUTILE NON VITIATUR (SEC. ULPIANUS) – Korisno se štetnim ne kvari i neće biti uzeto u obzir. Ukoliko neka odredba ugovora jeste ništava ona ne treba da upropasti i ono ostalo u ugovoru što je dobro pa se ona isključuje a ostatak ugovora ostaje na snazi.
17.11.2011
OBLIGATIO EST IURIS VINCULUM (JUST. INST. 1, 3, 13, PR.) – Obligacija je pravna veza.
16.11.2011
GENERA NON PERUNT – Stvari određene po rodu ne propadaju. Stvar koja pripada nekom rodu npr. šećer, šljunak, drva, ugalj, ulje, benzin, u slučaju da propadne tj. bude uništena, mora se vratiti. Tako ako neko pozajmi 100 kg šećera i taj šećer mu neko ukrade ili mu se prospe, mora vlasniku vratiti 100 kg šećera i ne može se braniti činjenicom da je taj šećer “propao”.
15.11.2011
PERICULUM IN MORA – Opasnost je u oklevanju.
14.11.2011
ALTERI STIPULARI NEMO POTEST (ULPIANUS – D. 45, 1, 38, 17) – Niko ne može izjavom svoje volje obavezivati drugog. Postulat da svako lice ima svoju ličnu volju dovodi do ovog pravila da niko drugog ne može obavezivati svojom voljom. Paradoks je da je Rimska imperija bila robovlasnička tako da je bilo dosta “lica” i naroda koji nisu bili subjekti prava - robovi su bili tretirani kao pokretna stvar u milosti života i smrti od svog vlasnika, tako da ovo pravilo za njih nije važilo.
11.11.2011
DA MIHI, UBI CONSISTAM, ET TERRAM MOVEBO – Daj mi uporište i pokrenuću Zemlju
10.11.2011
CULPA IN INSPICIENDO – Krivica zbog nedovoljnog nadzora.
09.11.2011
ACTIO QUANTI MINORIS – Tužba za smanjenje cene.
08.11.2011
EXCEPTIO NON ADIMPLETI CONTRACTUS – Prigovor neispunjenog ugovora.
07.11.2011
CONDICTIO INDEBITI – Tužba za povraćaj plaćenog što se nije dugovalo
04.11.2011
REBUS SIC STANTIBUS – Dok stvari tako stoje.
03.11.2011
QUI SUO IURE UTITUR, NEMINEM LAEDIT (SEC. PAULUS – D. 50, 17, 155, 1) – Ko koristi svoje pravo, nikome ne nanosi štetu.
02.11.2011
MORA DEBITORIS (SOLVENDI) – Docnja dužnika.
MORA CREDITORIS (ACCIPIENDI) – Docnja poverioca.
01.11.2011
LUCRUM CESSANS – Izmakla korist.
31.10.2011
CULPA IN CONTRAHENDO – Odgovornost na temelju pregovora.
28.10.2011
CULPA IN INSTRUENDO – Krivica zbog nedovoljnih instrukcija.
27.10.2011
MALITIIS NON EST INDULGENDUM (CELSUS) – Nevaljalstvo ne treba praštati.
26.10.2011
COMPENSATIO LUCRI CUM DAMNO – Oduzimanje koristi od štete.
25.10.2011
NEMINEM LAEDERE – Zabranjeno je prouzrokovati štetu drugome.
24.10.2011
ACTIO REDHIBITORIA – Tužba za raskid ugovora.
21.10.2011
VENIRE CONTRA FACTUM PROPRIUM – Protivrečno ponašanje (suprotno ranijem)
20.10.2011
CONDICTIO OB CAUSAM FINITAM – Tužba s obzirom na osnov koji je docnije otpao
19.10.2011
IN DUBIO PRO DEBITORE – U sumnji, ugovor treba tumačiti u korist dužnika (dobročini ugovori)
18.10.2011
RESOLUTIO IURE DANTIS, RESOLVITUR IUS ACCIPIENTIS – Prestankom prava prenosioca, prestaju i prava sticaoca.
17.10.2011
FORMA DAT ESSE REI – FORMA DAJE SUŠTINU STVARI.
14.10.2011
NEMO PLUS IURIS AD / IN ALIUM TRANSFERE POTEST QUAM IPSE HABET (SEC. PAULUS – D. 50, 17, 120) – Niko na drugog ne može preneti više prava nego što sam ima.
13.10.2011
Contractus contrahentibus lex esto (Sec. Papinianus – D. 16,3,24) – Ugovor neka bude stranama zakon (Pacta sunt servanda).
12.10.2011
Invitatio offerendi – Poziv da se ponuda učini. Preteča današnje profakture u kupoprodaji. Zainteresovano lice izgovaranjem ove rečenice upućuje zvaničnu zainteresovanost za zaključenje posla i očekuje od druge strane konkretnu ponudu i cenu.
11.10.2011
IMPOSSIBILIUM NULLA OBLIGATIO EST (CELSUS) – Ništava je obaveza na nemoguće. Ne može se očekivati ispunjenje obaveze koja je nemoguća. Preuzimanje ovakvih obaveza je ništavo i ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo čak i ako je obaveza preuzeta u inače dozvoljenoj formi. Tako ako se neko obaveže da će npr. isušiti sva mora na planeti, u inače formalno valjanom ugovoru, taj posao je ništav jer je opštepoznato da nije moguće da se ispuni ovakva obaveza.
10.10.2011
In alternativis electio est debitoris (Sec. Papinianus – D. 46, 3, 95, 1) - Kod alternativnih obligacija, pravo izbora pripada dužniku. Ako se ugovori da će se dug vratiti npr. u novcu ili u gradjevinskom materijalu, isključivo pravo izbora ima dužnik i on bira hoće li dati novac ili materijal isl.
07.10.2011
DEBITOR REI CERTAE, REI INTERITU LIBERATUR – Dužnik individualno određene stvari oslobađa se obaveze njenom propašću. Stvar koja je jedinstvena npr. unikatna slika, skulptura koja je ručni rad, kada bude uništena više se ne može tražiti da bude vraćena. Ovim se ne ulazi u druga prava poverioca npr. naknada štete, duševni bolovi itd.
06.10.2011
DOMINUS ILLUMINATIO MEA! THE LORD IS MY LIGHT! – Bog je moja svetlost - Bog me vodi. Smisao je u tome da se ovom izjavom prihvata častan život i da se sledi “svetlost” tj. postulati propisani Biblijom (Božje reči). Ovo je sentenca iz perioda nakon što je Rim priznao Hrišćanstvo za državnu religiju. Oni koji su progonili hrišćane (Rimljani) su počeli upravljati hrišćanima. Poglavar crkve postaje Rimski prvo-sveštenik Pontifex maximus, odnosno Papa, što je i danas njegova titula, kao vrhovni sveštenik i zamenik Svetog Petra na Svetoj stolici u Rimu. Ovu sentencu od 1400 godine koristi i Univerzitet Oksford (University of Oxford, United Kingdom) kao svoju parolu koja se nalazi i u njegovom grbu zajedno sa drugim simbolima.