ZAKON O IZMENI I DOPUNAMA ZAKONA O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU ("Sl. glasnik RS", br. 80/2017)
Na osnovu člana 112. stav 1. tačka 2. Ustava Republike Srbije, donosim
UKAZ
o proglašenju Zakona o izmeni i dopunama
Zakona o poljoprivrednom zemljištu
Proglašava se Zakon o izmeni i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji je donela Narodna skupština Republike Srbije, na sednici Četvrtog vanrednog zasedanja u Jedanaestom sazivu, 28. avgusta 2017. godine.
o izmeni i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu
Član 1.
U Zakonu o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik RS”, br. 62/06, 65/08 – dr. zakon, 41/09 i 112/15), u članu 1. stav 4. posle reči: „pravno lice” dodaju se zapeta i reči: „osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane („Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori”, br. 83/08 i 12/14 – u daljem tekstu: Sporazum)”.
Član 2.
U glavi V. Korišćenje poljoprivrednog zemljišta, u odeljku 2. Korišćenje poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, naziv pododeljka 2.2. Promet poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini menja se i glasi:
„2.2. Promet poljoprivrednog zemljišta”.
Član 3.
Posle člana 72d dodaju se naziv člana i član 72đ, koji glase:
„Uslovi za promet poljoprivrednog zemljišta
u privatnoj svojini
Član 72đ
Državljanin države članice Evropske unije poljoprivredno zemljište u privatnoj svojini, polazeći od Sporazuma, može steći pravnim poslom uz naknadu ili bez naknade pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Poljoprivredno zemljište u privatnoj svojini lice iz stava 1. ovog člana može steći ako:
1) je najmanje deset godina stalno nastanjeno u jedinici lokalne samouprave u kojoj se vrši promet poljoprivrednog zemljišta;
2) obrađuje najmanje tri godine poljoprivredno zemljište koje je predmet pravnog posla uz naknadu ili bez naknade;
3) ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo u aktivnom statusu kao nosilac porodičnog poljoprivrednog gazdinstva, u skladu sa zakonom kojim se uređuje poljoprivreda i ruralni razvoj bez prekida najmanje deset godina;
4) ima u vlasništvu mehanizaciju i opremu za obavljanje poljoprivredne proizvodnje.
Predmet pravnog posla iz stava 1. ovog člana može da bude poljoprivredno zemljište u privatnoj svojini ako:
1) nije poljoprivredno zemljište koje je u skladu sa posebnim zakonom određeno kao građevinsko zemljište;
2) ne pripada zaštićenim prirodnim dobrima;
3) ne pripada ili se ne graniči sa vojnim postrojenjem i vojnim kompleksom i ne nalazi se u zaštitnim zonama oko vojnih postrojenja, vojnih kompleksa, vojnih objekata i objekata vojne infrastrukture, niti pripada i ne graniči se sa teritorijom Kopnene zone bezbednosti.
Predmet pravnog posla iz stava 1. ovog člana ne može da bude poljoprivredno zemljište u privatnoj svojini koje se nalazi na udaljenosti do 10 km od granice Republike Srbije.
Lice iz stava 2. ovog člana može steći u svojinu najviše do 2 ha poljoprivrednog zemljišta u privatnoj svojini, ako su ispunjeni uslovi propisani ovim zakonom.
Ispunjenost uslova iz st. 2–4. utvrđuje ministar nadležan za poslove poljoprivrede.
Odredbe stava 4. ovog člana ne primenjuju se u slučaju povraćaja imovine koja se vrši u skladu sa zakonima kojima se uređuje vraćanje oduzete imovine bivšim vlasnicima.
Dužina perioda propisana u stavu 2. tač. 1)–3) ovog člana utvrđuje se počevši od dana početka primene ovog zakona.
Republika Srbija ima pravo preče kupovine poljoprivrednog zemljišta u privatnoj svojini koje je predmet pravnog posla iz stava 1 ovog člana.
Pravo preče kupovine odobrava Vlada na predlog Komisije.
Komisiju iz stava 10. ovog člana obrazuju zajednički ministar nadležan za poslove poljoprivrede i ministar nadležan za poslove finansija.
Ministar nadležan za poslove poljoprivrede i ministar nadležan za poslove finansija sporazumno propisuju uslove, rok, način i postupak prava preče kupovine.
Pravni posao iz stava 1. ovog člana kojim se vrši promet poljoprivrednog zemljišta u privatnoj svojini zaključen suprotno odredbama ovog zakona, ništav je.”
Član 4.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”, a primenjuje se od 1. septembra 2017. godine.
❮ Nazad na prethodnu stranicu